O PROGRAMU

BROJ ODLUKE 153-02-01202/2020-01
Cilj programa je: Sticanje relevantnih znanja o intracerebralnoj hemoragiji (ICH) kao značajnom medicinskom (kliničkom) entitetu. Upoznavanje sa karakteristikama koje ICH čine važnim javnozdravstvenim problemom. Razumevanje važnosti prevencije ICH.
Dodatne informacije
- Vrsta programa: Elektronski test
- Autor (klikni na ime): Prof.dr Zoran Milenković
- Organizator: Strukovno udruženje Akademija javnog zdravlja
- Akreditovan za: Lekare (specijalnost: neurohirurgija, neurologija, dečja neurologija, radiologija, urgentna medicina, anesteziologija sa reanimatologijom, opšta medicina, interna medicina, gerijatrija), medicinske sestre, zdravstvene tehničare (radiološke tehničare)
- Bodovi za korisnika: 3
- Bodovi za autora: 5
- Broj akreditacije: A-1-2047/20
- Broj odluke: 153-02-01202/2020-01
- Akreditovan dana: ponedeljak, 16. novembar 2020.
- Akreditacija važi još:
- Kratak sadržaj: Intracerebralna hemoragija (ICH) čini 10% do 20% kompletnog moždanog udara. Drugi je pojedinačni uzrok smrti i jedan od vodećih uzroka invaliditeta u svetskoj populaciji. Spontana ili primarna ICH predstavlja krvavljenje u odsustvu traume, tumora i vaskularnih anomalija. Meta analize izveštavaju da se incidenca ICH ne menja od 1980. do 2006. godine (24.6 na 100000 stanovnika/godišnje). ICH je najverovatnije rezultat kompleksne uticaja multiplih uzroka, koji mogu imati različiti stepen doprinosa. Dominantan etiološki faktor je hipertenzija. Inicijalni klinički efekti ICH su rezultat direktne destrukcije moždanog parenhima i deplasmana okolnih moždanih struktura. Recidivantno krvavljenje u hematomu uzrokuje veću destrukciju i povećavajući hematomski mass efekat, što može dovesti do hernijacije mozga. Edem i ishemija mozga u hematomskom okruženju mogu provocirati nastajanje infarkta susednih struktura i smatraju se sekundarnim lezijama koje nastaju dejstvom primarnog moždanog krvavljenja. Liza eritrocita unutar hematoma igra važnu ulogu u naknadnoj, sekundarnoj leziji mozga i u vezi je sa nastankom edema mozga. Kada nabreknuće mozga savlada kompentatorne mehanizme, dolazi do pomeranja moždane mase kroz prirodne otvore, što ima za posledicu kompresiju i oštećenje dubokih moždanih struktura u kojima su smešteni vitalni centri. U finalnoj fazi to vodi fatalnom završetku. Osnovna dijagnostika zasniva se na dobrom kliničkom pregledu pacijenta, koji uključuje stanje svesti, disanje, puls, opšti, neurološki pregled bolesnika i merenje pritiska. Kompjuterizovana tomografija i dalje ostaje najsigurnije sredstvo u dijagnostici hiperakutnih i akutnih ICH. Klasična klinička slika obično ide kao: akutna pojava fokalnog neurološkog deficita udružena sa glavoboljom i mogućim poremećajem stanja svesti. Rekurentna ICH nije retkost, javlja se u 2.7% do 10.8% slučajeva. Pacijent sa ICH je pacijent visokog rizika, te su tip pomoći i terapija od izuzetne važnosti. Prvu pomoć bi trebalo usmeriti u pravcu obezbeđivanja optimalnih uslova za što brži transport do referentne ustanove. Odbor Američke Asocijacije za Moždani Udar sugeriše hitan tretman unutar prvih šest časova. Disanje, cirkulacija i stanje svesti su tri bitna činioca u proceni težine moždanog insulta. Početno lečenje bi išlo ka stabilizaciji kardiorespiratornog sistema, kontroli povišenog pritiska, profilaksi i lečenju konvulzija ukoliko su prisutne. Nivo svesti pacijenta odlučuje da li ga treba intubirati i uspostaviti mehaničku ventilaciju. Dva osnovna pitanja u hirurgiji ICH su da li kompresivni efekt hematoma ugrožava život pacijenta i da li se okolno tkivo oko hematoma može oporaviti nakon ekstirpacije lezije. Tehnika evakuacije hematoma uključuje: kraniotomiju i pražnjenje sadržaja, trepanski otvor sa aspiracijom hematoma, stereotaksičnu ili endoskopsku aspiracija. Za sada nijedan tip lečenja nije kompletno efikasan, uprkos napretku u ranom otkrivanju, poboljšanoj intenzivnoj nezi i suptilnoj mikrohiruirškoj tehnici. Prognoza pacijenata sa ICH ostaje sumorna: smrtnost na kraju prvog meseca je preko 40%. Preživeli slučajevi imaju ozbiljne neurološko-mentalne sekvele i poremećaj kvaliteta života, dok se procenat onih koji su u stanju da žive samostalno nakon insulta kreće od 12% do 39%. Još manje je izvesna dugotrajna prognoza ovih individua. Program se preporučuje lekarima specijalistima opšte i urgentne medicine, neurolozima i neurohirurzima, kao i radiolozima. Korisnici testa steći će znanja o riziko faktorima, patofiziološkim mehnizmima ICH, kliničkim manifestacijama i savremenom kliničkom menadžmentu ICH (dijagnostika i tretman).
- Obavezna literatura: 1. Prof.dr Zoran Milenković, "PRIMARNA INTRACEREBRALNA HEMORAGIJA", autorizovano predavanje; 2. Milenković Z, Stefanović I, Stojanović N, Stojanov D. Krvavi moždani udar - Etiologija, dijagnostika, prevencija i lečenje. Niš: Medicinski fakultet u Nišu. 2013. 310
- Dopunska literatura: 1. Carter JA, Curry W. Intracerebral Hemorrhage: Pathophysiology and Management for Generalists. Hospital Medicine Clinics, 2017; 6(1): 95-111; 2. Qureshi, AI, Palesch, YY, Suarez, JI. Intensive blood-pressure lowering in cerebral hemorrhage. N Engl J Med 2016; 375: e48; 3. Dastur C, Yu W. Current management of spontaneous intracerebral haemorrhage. BMJ, 2017; 2: e000047; 4. Oliveira Manoel AL. Surgery for spontaneous intracerebral hemorrhage. Crit Care, 2020; 24: 45.
- Raspoloživo vreme: 2 sata za učenje, 1 sat za rešavanje testa
- Broj pitanja u testu: 30
- Cena: Za članove udruženja besplatno, ostali 1.500 RSD