O PROGRAMU

BROJ ODLUKE 153-02-00473/2020-01
Cilj programa je: Sticanje relevantnih znanja o akutnom teškom napadu bronhijalne astme. Upoznavanje sa najnovijim preporukama Globalne inicijative za astmu (GINA) za lečenje bolesnika sa akutnim pogoršanjem bronhijalne astme. Usvajanje preporuka i promena pristupa u tretmanu akutnog napada bronhijalne astme.
Dodatne informacije
- Vrsta programa: Elektronski test
- Autor (klikni na ime): Prof.dr Nevena Kalezić
- Organizator: Akademija za kontinuiranu medicinsku edukaciju
- Akreditovan za: Lekare (specijalnost: opšta medicina, medicina rada, interna medicina - pulmologija, alergologija i klinička medicina, urgentna medicina, anesteziologija sa reanimatologijom, opšta hirurgija, ginekologija i akušerstvo, pedijatrija, imunologija)
- Bodovi za korisnika: 5
- Bodovi za autora: 7
- Broj akreditacije: A-1-1135/20
- Broj odluke: 153-02-00473/2020-01
- Akreditovan dana: četvrtak, 21. maj 2020.
- Akreditacija važi još:
- Kratak sadržaj: Bronhijalna astma je, prema definiciji Globalne inicijative za astmu iz 2015. godine (Global Initiative for Asthma, GINA) hronična zapaljenska bolest disajnih puteva, koja se karakteriše hroničnom inflamacijom udruženom sa hiperreaktivnošću i hipersenzitivnošću i opstrukcijom protoku vazduha u plućima. Prevalenca u industrijalizovanim zemljama je 2 - 10%, tj. oko 300 miliona ljudi širom sveta boluje od b.astme. U patofiziologiji b. astme, od značaja su tri komponente: Inflamacija, hiperreaktivnost i hipersenzitivnost.
Alergeni, hladan vazduh, fizičke vežbe, hiperventilacija su najvažniji faktori koji provociraju astmatični napad. Najznačajniji simptomi i znaci bronhijalne astme su: otežano disanje, sviranje i stezanje u grudima, nedostatak vazduha, gušenje, kašalj, uz korišćenje pomoćne disajne musculature, tahipneja, preznojavanje, uznemirenost i auskultatorni nalaz oslabljenog disajnog šuma, produžen ekspirijum i polifoni vizing.
Prema težini kliničke slike, bronhijalna astma može biti blaga, intermitentna, umerena perzistentna i teška perzistentna. Prema stepenu kontrole, astma može biti: dobro ili loše kontrolisana i nekontrolisana, a stepen kontrole bronhijalne astme procenjuje se na osnovu: pojave i učestalosti dnevnih i noćnih simptoma, ograničenja aktivnosti, spirometrijskih testova plućne funkcije (PEF ili FEV1), potrebnom terapijom i pojave/odsustva akutnih teških napada (statusa astmatikusa). Karakteristike nekontrolisane astme su sledeće: dnevni simptomi se javljaju više od 3 puta nedeljno, ima noćnih simptoma i ograničenja svakodnevnih aktivnosti, potrebna terapija za suzbijanje napada se primenjuje više od 3 puta nedeljno, plućna funkcija snižena, egzacerbacija ili status epileptikus se javljaju jednom nedeljno.
U terapiji bronhijalne astme koriste se bronhodilatatori, anti-inflamatorni lekovi i imunomodulatorna terapija. Od bronhodilatatora, koriste se 3 grupe lekova, i to: β2 agonisti, kao prvi izbor (smanjenje oslobađanje proinflamatornih faktora), antiholinergici (smanjenje tonusa vagusa) i metilksantini (smanjenje oslobađanje leukotrijena i PAF). Od anti-inflamatornih lekova koriste se: glukokortikoidi, kao prvi izbor (vrše inhibiciju AP-1, NFkB i GATA-3), kromolin/nedkromil (smanjuje oslobađanje medijatora iz mastocita) i antagonisti leukotrijena (vrše modifikaciju delovanja leukotrijena).
Pod akutnim teškim napadom bronhijalne astme (raniji naziv: status epileptikus) podrazumeva se teška bronhoopstrukcija koja se ne poboljšava nakon primenjene terapije više od 30-60 minuta. Inicijalna (prehospitalna) procena pacijenta i odluka da je potrebna hospitalizacija, temelji se na nesposobnost pacijenta da izgovori celu rečenicu, ekstremnoj tahipneji i tahikardiji i korišćenju pomoćne disajne muskulature.
Od dijagnostičkih metoda, neohodne su: pulsna oksimetrija (koja će pokazati nisku saturaciju arterijske krvi kiseonikom), gasne analize (u početku, zbog hiperventilacije, će pokazivati hipokapniju i respiratornu alkalozu, a kasnije, sa progresijom stanja - hipoksiju, hiperkapniji i respiratornu acidozu), radiografija pluća (kojom se isključuju pnemonija, pneumotoraks, edem pluća i dr.), EKG (tahikardija, blok desne grane i produženje QT intervala) i spirometrija (FEV1< 25% i PEF<50 %).
Tokom teškog akutnog napada bronhijalne astme može doći do srčanog zastoja, ako se na bronhospazam nadoveže opstrukcija sekretom, to može dovesti do asfiksije. Srčane aritmije, koje se mogu javiti usled hipoksije, disbalansa elektrolita ili primene nekih lekova takođe mogu dovesti do srčanog zastoja. Sa povišenim rizikom od srčanog zastoja su pacijenti koji su već bili hospitalizovani zbog astmatičnog napada tokom protekle godine, ukoliko ne koriste inhalacione kortikosteroide, ukoliko su zavisni od β-2 agonista (preterana primena) i ukoliko ne uzimaju terapiju redovno ili uopšte. - Obavezna literatura: 1. Kalezić N, Mandraš A, Simić D, Škodrić-Trifunović V, Ilić-Dudvarski S. Inicijalno lečenje akutnog pogoršanja bronhijalne astme i statusa astmatikusa. U: Kalezić N (Ed) Inicijalni tretman urgentnih stanja u medicini. Beograd: Medicinski fakultet. 2016; 589-606
- Dopunska literatura: 1. Trevor JL, Chipps BE. Severe Asthma in Primary Care: Identification and Management. The American Journal of Medicine, 2018; 131: 484–91; 2. Global Initiative for Asthma (GINA). Global Strategy for Asthma Management and Prevention. 2019; 1-199; 3. Global Initiative for Asthma (GINA). Pocket guide for asthma management and prevention for adults and children older than 5 years. 2019; 1-36; 4. Muneswarao J, Hassali MA, Ibrahim B et al. It is time to change the way we manage mild asthma: an update in GINA 2019. Respir Res, 2019; 20: 183
- Raspoloživo vreme: 3 sata za učenje, 2 sata za rešavanje testa
- Broj pitanja u testu: 50
- Cena: Za članove udruženja besplatno, ostali 1.500 RSD