O PROGRAMU

BROJ ODLUKE 153-02-01202/2020-01
Cilj programa je: Sticanje znanja o specifičnostima i vrstama povreda kostiju i zglobova; razumevanje promena u organizmu koje nastaju kod povreda kostiju i zglobova; osposobljavanje korisnika programa za prepoznavanje i adekvatno zbrinjavanje osoba sa povredama kostiju i zglobova.
Dodatne informacije
- Vrsta programa: Elektronski test
- Autor (klikni na ime): Dr Zlatko Veža
- Organizator: Strukovno udruženje Akademija javnog zdravlja
- Akreditovan za: Lekare (specijalnost: nije specifikovano), stomatologe, farmaceute, medicinske sestre, zdravstvene tehničare
- Bodovi za korisnika: 5
- Bodovi za autora: 7
- Broj akreditacije: A-1-2099/20
- Broj odluke: 153-02-01202/2020-01
- Akreditovan dana: ponedeljak, 16. novembar 2020.
- Akreditacija važi još:
- Kratak sadržaj: Povrede zglobova i kostiju predstavljaju značajan javnozdravstveni problem, a zbrinjavanje i lečenje tih povreda veliki profesionalni izazov za zdravstvene radnike. Prema podacima Međunarodnog zdravstvenog udruženja lečenje povreda zglobova i kostiju spada među najčešće medicinske intervencije i zato je neophodno znanja iz ove oblasti kontinuirano obnavljati i unapređivati.
Kosti zajedno sa mišićima čine sistem organa za kretanje. Kosti su povezane pokretljivim zglobovima i mišićima, i na taj način se ostvaruje jedna od najvažnijih karakteristika čoveka: kretanje. U zavisnosti od intenziteta mehaničke sile koja je delovala na kost, mogu nastati dve vrste povreda: naprsnuće (fisura) ili prelom (fraktura). Pravi prelom može biti: prost i složen. Kod prostog preloma kost je polomljena na jednom mestu i nije došlo do pomeranja fragmenata. Ukoliko je kost polomljena na jednom ili više mesta i fragmenti su pomereni, pa mogu oštetiti okolna tkiva, radi se o složenom prelomu. Prema stanju kože iznad prelom-ljenih kostiju prelomi mogu biti: zatvoreni (kada nije došlo do oštećenja kože iznad mesta preloma) i otvoreni (u slučaju kada na koži postoji rana iznad preloma). Otvoreni prelomi nose rizik od krvarenja i infekcije. Kod otvorenih preloma prvo treba zbrinuti krvarenje i ranu. Nakon toga treba imobilisati povređeni deo tela u zatečenoj poziciji i transportovati povređenog u zdravstvenu ustanovu. Povrede zglobova mogu biti: nagnječenje ili kontuzija, uganuće ili distorzija, iščašenje ili luksacija i prelomi ili frakture. RICE procedura u slučaju povrede zglobova predstavlja skup postupaka: R - rest (odmor); I - ice (led); C - compress (pritisnuti); E - elevate (podići). Dakle, u slučaju povrede zgloba potrebno je da povređeni deo miruje, staviti hladan oblog (kesu s ledom), zatim postaviti fiksa-cioni zavoj i podići uvis povređeni ekstremitet.Imobilizacija je skup mera koji-ma se onemogućavaju ili ograničavaju pokreti unesrećenog lica postavljanjem povređenog dela tela u određen, stabilan i osiguran položaj mirovanja. Najbitniji ciljevi su: sprečavanje naknadnih povreda krvnih sudova, nerava i mekih tkiva na mestu povrede, ublažavanje bola i sprečavanje šoka, kao i sprečavanje daljeg širenja infekcije, ukoliko je povreda inficirana. Imobilizaciju rade najmanje dve osobe: jedan spasilac pridržava povređeni deo dok drugi postavlja imobilizaciono sredstvo. Pri imobilizaciji povreda kičme, karlice i većih kostiju, potrebna je pomoć više spasilaca, najmanje četiri lica (ekipno zbrinjavanje). Kontrola imobilizacije tokom transporta podrazumeva proveru čvrstine poveske, koja ne treba da ometa cirkulaciju. Kontroliše se zategnutost marame ili zavoja, distalni puls (puls na arteriji ispod mesta imobilizacije), boja i temperature kože, otok, boja noktiju i sl. Na povredu kičme treba posumnjati uveka kada se povređeni žali na bol u vratu ili leđima ili ako je bez svesti, kao i kod višestrukih povre-da. Ako se sumnja na povredu kičme, treba postupati kao da je reč o povredi kičme. Fenomen torakalnog kapka označava niz poremećaja koji se javljaju u slučaju višestrukog preloma više rebra u nizu s jedne strane: jedan deo zida grudnog koša se pri disajnim pokretima nezavisno kreće (“leprša”). - Obavezna literatura: 1. Veža Z, Pavlović D. Prva pomoć. Zavod za udžbenike, 2017, Beograd. 84-101; 2. Republička stručna komisija za izradu i implementaciju vodiča dobre kliničke prakse. Nacionalni vodič dobre kliničke prakse za prehospitalno zbrinjavanje hitnih stanja. Ministarstvo zdravlja Republike Srbije. Beograd, 2013.
- Dopunska literatura: 1. Lucas R, Martins A, Severo M, et al. Quantitative modelling of hip fracture trends in 14 European countries: testing variations of a shared reversal over time. Scientific Reports. 2017; 7:3754; 2. Haugan K, Johnsen LG, Basso T, Foss OA. Mortality and readmission following hip fracture surgery: a retrospective study comparing conventional and fast-track care. BMJ Open. 2017; 7(8): e015574.
- Raspoloživo vreme: 3 sata za učenje, 2 sata za rešavanje testa.
- Broj pitanja u testu: 50
- Cena: Za članove udruženja besplatno, ostali 1.500 RSD