O PROGRAMU

BROJ ODLUKE 153-02-01202/2020-01
Cilj programa je: Sticanje relevantnih znanja o opekotinskoj bolesti, težini opekotina, inicijalnom tretmanu i indikacijama za hospitalizaciju. Razumevanje kliničkog značaja inicijalne reanimacije opekotinske bolesti, primenom pravilnog izbora infuzionih rastvora, kao i adekvatnih volumena.
Dodatne informacije
- Vrsta programa: Elektronski test
- Autor (klikni na ime): Prof.dr Nevena Kalezić
- Organizator: Strukovno udruženje Akademija javnog zdravlja
- Akreditovan za: Lekare (specijalnost: anesteziologija sa reanimatologijom, urgentna medicina, opšta hirurgija, otorinolaringologija, ginekologija i akušerstvo, dermatovenerologija, opšta medicina, medicina rada, patologija, sudska medicina), biohemičare, zdravstvene tehničare
- Bodovi za korisnika: 5
- Bodovi za autora: 7
- Broj akreditacije: A-1-2108/20
- Broj odluke: 153-02-01202/2020-01
- Akreditovan dana: ponedeljak, 16. novembar 2020.
- Akreditacija važi još:
- Kratak sadržaj: Cilj programa je edukacija zdravstvenih radnika o opekotinskoj bolesti, odnosno, njihovo osposobljavanje za procenu težine opekotina, sprovođenje adekvatnog inicijalnog tretmana i postavljanje indikacija za hospitalizaciju.
Opekotina je vrsta povrede izazvana termičkim agensom koja prevazilazi granice toleran-cije organizma i dovodi do delimičnog oštećenja ili potpunog uništenja tkiva. Stepen oštećenja kože zavisi od jačine toplotnog izvora, dužine dejstva toplote - vreme kontakta, vrste štetne nokse, površine tela i anatomske strukture kože, uzrasta i zdravstvenog stanja osobe.
Prema etiologiji, opekotine se dele na termičke, električne, hemijske, radijacione.
Površina opekotine se računa na osnovu Valsavinog pravila devetke i pravila dlana, dok se kod dece koriste posebne tabele u zavisnosti od uzrasta deteta. Opekotine koje zahvataju površinu veću od 15-20% ukupne telesne površine dovode do sistemskih promena koje se razvijaju u fazama i označavaju kao opekotinska bolest. Najteže posledice su šok, akutna renalna insuficijencija, infekcija, smrtni ishod.
Prema dubini opekotine se dele na površinske (I, IIa) i duboke (IIb i III stepen). Dubina opekotine se odnosi na zahvaćenost elemenata kože (epiderm, papilarni derm, retikularni derm i subkutis), kao i potkožnih struktura (mišići, kosti). Dubina opekotine se slojevito posmatra i izražava u stepenima, po Bojerovoj skali. Procena dubine opekotine u prva 24 časa je orijentaciona; definitivna procena dubine daje tek po isteku jednog dana od povređivanja.
Prema vrsti termičke povrede mogu biti inhalacione, cirkumferentne (kružne, restrik-tivne), izazvane električnom strujom ili udarom groma. Posebnu vrstu čine opekotine u predelu lica, šaka, stopala i perineuma.
Procena težine opekotine je od suštinskog značaja za ishod lečenja radi blagovremenog preduzimanja inicijalnih reanimacionih mera i hospitalizacije pacijenata, ukoliko je to potrebno. U teške opekotine spadaju opekotine III stepena veće od 10%, cirkumferentne opekotine, opekotine neurogenih zona, inhalacione opekotine, elektrokucija, kod dece mlađe od 2 god - opekotine sa 5% opečene površine.
Prva pomoć opečenom bolesniku podrazumeva prekid kontakta sa izvorom topote, skidanje odeće, nakita, prekrivanje povređenog čistim čaršavom, a u slučaju većih opekotina pristum je isti kao i kod drugih trauma.
U prehospitalnom periodu, dovoljan je osnovni (minimalni) monitoring, koji obuhvata kliničke znake (stanje svesti, broj i kvalitet respiracija, boja kože i vidljivih sluzokoža, turgor i kapilarno punjenje), krvni pritisak, puls, saturaciju hemoglobina kiseonikom.
Na prijemu u bolnicu obezbeđuje se prošireni monitoring (satna diureza, centralni venski pritisak, EKG-monitoring). Laboratorijske analize (krvna slika, biohemija, gasne analize, urin) treba uraditi na prijemu, a zatim ih ponavljati.
Od najvećeg značaja je što pre plasirati perifernu vensku liniju, što šireg lumena, po mogućstvu i više njih i započeti nadoknadu tečnosti, koristeći izotonične kristaloidne slane rastvore. Parklandova formula je i dalje najčešće korišćena formula za nadoknadu tečnosti i glasi: RL 2-4 ml/kg/%OP. Polovinu pororačunate doze potrebno je dati tokom prvih 8h od povrede, a drugu polovinu tokom 16h. Brzina i volumen infuzionih rastvora bi trebalo da budu usmereni ka sprečavanju hipovolemijskog šoka. Cilj je postići pre svega satnu diurezu od 0,5-1ml/kg/h.
Pored terapije infuzionim rastvorima potrebno je primeniti i druge terapijske mere, kao što su oksigenoterapija i medikamentozna terapija, koja obuhvata analgetike, antitetanusnu zaštitu, antiulkusnu zaštitu i dr. - Obavezna literatura: 1. Stojanović M, Ilić-Mostić T, Stević M, Antonijević V, Kalezć N. Opekotine I opekotinski šok. U: Kalezić N (Ed). Inicijalni tretman urgentnih stanja u medicini-drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje. Beograd: Medicinski fakultet, 2016; 13.2: 751-63.
- Dopunska literatura: 1. Griggs C, Goverman J, Bittner E, Levi B. Sedation and Pain Management in Burn Patients. Clin Plast Surg, 2017; 44(3): 535-40; 2. Chen LR, Yang BS, Chang CN, Yu CM, Chen KH. Additional Vitamin and Mineral Support for Patients with Severe Burns: A Nationwide Experience from a Catastrophic Color-Dust Explosion Event in Taiwan. Nutrients, 2018; 10(11): 1782; 3. Newberry JA, Bills CB, Pirrotta EA et al. Timely access to care for patients with critical burns in India: a prehospital prospective observational study. Emergency Medicine Journal, 2019; 36: 176-82; 4. Luo Q, Li W, Zou X, et al. Modeling Fluid Resuscitation by Formulating Infusion Rate and Urine Output in Severe Thermal Burn Adult Patients: A Retrospective Cohort Study. Biomed Res Int. 2015; 2015.
- Raspoloživo vreme: 3 sata za učenje, 2 sata za rešavanje testa.
- Broj pitanja u testu: 50
- Cena: Za članove udruženja besplatno, ostali 1.500 RSD