O PROGRAMU

BROJ ODLUKE 153-02-01202/2020-01
Cilj programa je: Sticanje znanja o maksiolofacijalnim povredama i načinu njihovog zbrinjavanja. Upoznavanje i razumevanje savremenog pristupa u tretmanu ovih povreda.
Dodatne informacije
- Vrsta programa: Elektronski test
- Autor (klikni na ime): Prof.dr Milovan Dimitrijević
- Organizator: Strukovno udruženje Akademija javnog zdravlja
- Akreditovan za: Lekare (specijalnost: maksilofacijalna hirurgija, oralna hirurgije, otorinolaringologija, neurohirurgija, anesteziologija sa reanimatologijom, radiologija, urgentna medicina, opšta medicina, medicina rada), stomatologe, medicinske sestre (stomatološke sestre), zdravstvene tehničare (radiološke tehničare)
- Bodovi za korisnika: 5
- Bodovi za autora: 7
- Broj akreditacije: A-1-2049/20
- Broj odluke: 153-02-01202/2020-01
- Akreditovan dana: ponedeljak, 16. novembar 2020.
- Akreditacija važi još:
- Kratak sadržaj: Ovaj program kontinuirane edukacije namenjen je pre svega lekarima i stomatolozima - specijalistima maksilofacijalne i oralne hirurgije, otorinolaringolozima, neurohirurzima, anesteziolozima, specijalistima urgentne medicine, radiologije, medicine rada, opšte medicine. Program može biti koristan i drugim zdravstvenim radnicima koji učestvuju u zbrinjavanju ovih povreda, odnosno lečenju bolesnika.
Edukativni cilj ovog programa je sticanje znanja o maksilofacijalnim povredama i načinu njihovog zbrinjavanja. Krajnji cilj je unapređenja razumevanja i prihvatanja savremenog pristupa u tretmanu ovih povreda u kategorijama zdravstvenih radnika koji mogu biti involvirani u tretman maksilofacijalnih povreda na različitim nivoima sistema.
U maksilofacijalne povrede spadaju povrede mekih tkiva i/ili kostiju lica, a karakteriše ih veoma raznovrsna klinička slika (kontuzija, površne laceracije i abrazije mekih tkiva lica, višestruki prelomi kostiju lica, vilica i zuba sa gubitkom mekih i koštanih tkiva, često udružene sa povredama drugih regija). Deluju dramatično zbog obilnog krvarenja, ali nisu često neposredni uzrok smrti. U ukupnoj traumatologiji, 70% pacijenata ima povredu glave, a 30% izolovanu maksilofacijalnu povredu. Najčešće su udružene sa povredama glave, vrata i vratne kičme, grudnog koša i ekstremiteta. Najčešća udružena povreda je potres mozga (komocija), jer kosti lica amortizuju udarac i deluju kao zaštita neurokranijumu. Približno 2/3 povreda te regije nastaje u saobraćajnom traumatizmu, a 1/3 čine povrede nastale nasiljem, na radu, padovi i sportske povrede. Prelomi kostiju lica češće nastaju kod osoba koje ne vezuju sigurnosni pojas u automobilu, a vozači motora koji ne nose kacige zadobijaju 4 puta veći broj povreda lica u odnosu na one koji nose kacige. Izolovani prelomi donje vilice i zigomatične kosti najčešće su uzrokovane nasiljem, a prelomi srednje trećine lica najčešće saobraćajnim nesrećama. Povredu lica mogu izazvati termičke, električne i hemijske nokse. Maksilofacijalne povrede su pretežno zastupljene u mlađoj populaciji (treća decenija) i kod muškog pola (85%). Najčešće povređene kosti lica su nosne kosti, a zatim donja vilica, srednja trećina lica, dok su izolovani prelomi orbite najređi.
Klinička slika povreda mekih tkiva lica i preloma kostiju lica i vilica zavisi od lokalizacije i obima povrede. Bol je najčešći simptom, a znaci koji su često prisutni kod povreda i preloma te regije su otok i podliv, poremećaj funkcije, trizmus, hipersalivacija, foetor ex ore. Znaci koji potvrđuju dijagnozu prekida kontinuiteta kostiju lica i vilica (sigurni znaci preloma) su deformacija, poremećaj okluzije (zagrižaja), patološka pokretljivost, krepitacije. Karakteristični znaci povreda određene oblasti su: kod povrede oka - sufuzije konjuktive, podliv kapaka, dvoslike i epifora; kod povrede nosa - epistaksa, likvoreja, impresija nosnih kostiju i telekantus; kod povrede usta i vilica - poremećaj zagrižaja, krvarenje; kod povrede uha - krvarenje, ispadi senzibiliteta (oštećenje trigeminusa) i motorike (oštećenje facijalisa). Lečenje je kompleksno, uključuje funkcionalnu i estetsku komponentu, jer svaka povreda ili oštećenje lica mogu imati za posledicu psihičku traumu, koja se češće javlja nakon maksilofacijalnih nego nakon drugih povreda. Uzrok letalnog ishoda kod povreda maksilofacijalne regije može biti opstrukcija disajnog puta zbog poremćaja svesti, preloma gornje i donje vilice i zapadanje jezika u farinks, aspiracije sospstvene krvi, stranih tela (delova tkiva, zuba, zubnih proteza) i iskrvavljenja usled udruženih povreda velikih krvnih sudova vrata. - Obavezna literatura: 1. Popović N, Nikolić J, Dimitrijević M. Maksilofacijalne povrede. U: Popović N, Ed. Anestezija u traumi. Beograd: N. Popović - Wind press, 2013. 451-70.
- Dopunska literatura: 1. Jose A, Nagori SA, Agarwal B, Bhutia O, Roychoudhury A. Management of maxillofacial trauma in emergency: An update of challenges and controversies. J Emerg Trauma Shock. 2016; 9(2): 73–80; 2. Krishnan UC, Byanyima RK, Faith A, Kamulegeya A. Maxillofacial injuries among trauma patients undergoing head computerized tomography; A Ugandan experience. Int J Crit Illn Inj Sci. 2017; 7(4): 236–240; 3. Scheyerer MJ , Döring R, Fuchs N, Metzler P, Sprengel K, Werner CML et al. Maxillofacial injuries in severely injured patients. Journal of Trauma Management & Outcomes 2015; 9:4; 4. Arslan ED, Solakoglu AG, Komut E, Kavalci C, Yilmaz F, Karakilic E et al. Assessment of maxillofacial trauma in emergency department. World Journal of Emergency Surgery 2014; 9:13.
- Raspoloživo vreme: 3 sata za učenje, 2 sata za rešavanje testa
- Broj pitanja u testu: 50
- Cena: Za članove udruženja besplatno, ostali 1.500 RSD